JOJI

#joji


26.07.2017.

hidden peak

svi smo zapravo mrtvi samo se redom sahranjujemo.

svi smo zapravo sami i prijateljstvo ne postoji.

prednost samoće je u tome što si sam i što nisi sa drugima.

solitude is bliss.

happiness only real when shared.


lijepo je biti svjestan svih tih istina i postulata. lijepo ih je se i pridržavati, donekle.
cijeli svoj život sam u potrazi za potpunim ljudima. apsolutnim ljudima. zovem ih tako nesiguran kako drugo da ih nazovem. pričam o ljudima koji uvijek rade ono što pričaju i pričaju samo ono što i sami rade.
govorim o ljudima čiji su postupci u potpunosti u skladu sa njihovim govorom.
uvijek sam gajio nadu i želju da ću naći jednu takvu osobu. gurua, senseia šta li već. da ga nađem pa da mu se predam u potpunosti. da me vodi kroz život kao malo dijete, za ruku. morao bi biti muško jer sam i sam muško. za žene bi morala biti žena, or at least that's the idea. tražio sam dugo, još od vremena kada sam postao, ili mislim da sam postao, jedan od svjesnih.
možda je prošla godina dana od kada sam prestao da tražim ili možda bolje da kažem otkako sam prestao da se zavaravam da jedna takva osoba hoda među nama.

baš kao što Dostojevski na jednom mjestu kaže za sebe da se osjeća živim samo u krajnostima, tako i ja. ako ću nešto raditi raditi ću to maksimalno i svim svojim bićem. uvijek su mi bili odurni umjerenjaci, plašljivci i mlakonje.

ako pjevam moj glas će se čuti, ako hodam hodat ću preko cijele Sahare, ako se penjao popet ću se na Mont Everest.

tada, jedino tada, kada se dam u potpunosti, osjećam se potpunim i ispunjenim i na svom mjestu, sve ostalo je priprema, dosadna priprema, za taj trenutak. svakodnevnica i rutina. pozdravljanje i posao. ručak i večera. jedna kafa, druga, treća, peta. opet i iznova.

našao sam dosta ljudi koje cijenim. našao sam i par ličnih heroja, ali malo ih je ostalo na postolju. svi su ljepši i zanimljiviji i uzbudljiviji kada ih malo manje znamo. dosta je ljudi za koje bih volio da ih nikad nisam bolje upoznao.

21.07.2017.

fridaying

15.07.2017.

lodge

practice kindness every day and remember:
naše misle se, htjeli mi to ili i sviđalo se to nama ili ne, vremenom oslikaju na našim licima.

06.07.2017.

spahhh

sparine mostly..

gnijezdo vrane tik do prozora, doslovno bih mogao ubiti ptića metlom da hoću, ali neću biti gad kao što su one, a svi koji znaju kako su me mučki napale - znaju da ih više nikada neću gledati isto, a boli njih.. briga za to.

čekam raznorazne serije da izbace nove sezone, a do sad odgledao sve što se odgledati moglo, a da meni paše. orange is the new black, u dva dana sezonu. 13 reasons why isto tako. ukratko sve te neke zaostatke što su se bili nakupili.

american gods čekam knjigu da pročitam pa da uživam u seriji.

odavno nisam pogledao neki film da me oduševi. prilično slabo ih i gledam zadnjih par mjeseci. zadnja stvar koja mi se svidjela: "the founder", nakav mi tužan bio, ona braća baš neki fini jadnici bili.

naumpade mi "les miserables" i to koliko sam ljut bio kad sam vidio da je mjuzikl. jedini mjuzikl koji nisam morao ugasiti usred mučnine je bio "hair", a i on bi letio kroz prozor, ali bilo raje, ne bi bilo cool nikako.

ne znam ubija li sparina, ali ja ju ozbiljno shvatam.

vodu s limunom ako već ne pijete - počnite. po mom receptu su 3 refilla sasvim prihvatljiva.

da se kako udebljati, ali ko još ima volju da jede po ovom kijametu.. :/

počeo knjigu od hiljadu i kusur strana i fontom 9, a nisam ju otvorio osam dana. ide ko po loju.

28.06.2017.

f me !!!

preksinoć spavao od .. pa nisam skoro ni spavao možda od 3:45 do 4:15, veliko možda.

onda sam se srušio od možda 08:00 do 13h, nisam znao za sebe.

zaboravio sam napomenuti da prethodnu noć, dakle pre-preksinoć nisam nikako spavao navečer, tek sam oko osam zaspao do oko 14h.

sinoć sam zaspao oko 23:40 do možda 1:15h. nakon što sam se probudio nisam mogao da zaspem sve do 7:00 i spavao sam do 08:00h.

odlučio sam da ne spavam preko dana da bih možda pokušao da povratim ravnotežu, ili šta god da je poremećeno u ovoj glavi.

nisam uspio pa sam zaspao oko 18h i spavao sam do cca 19:30h.

noćas sam oko 1:00, sav slomljen legao, pun nade da je to ta noć, da će sve opet biti OK.

hoće .....

spavao sam do dva i nešto, kada mi je pašče neko bisno zalajalo ispod prozora, a imao sam osjećaj da mi je u sobi.

budim se sav izbezumljen i guess what!

JOŠ SAM BUDAN!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

čeka me još jedan predivan dan, sa puno obaveza i posla, a sve to začinjeno sa predivnih 35 stepeni i sljepljenim hlačama!, what else could a heart of a man want..

p.s. ako ne napišem više nijedan post umro sam. srčani, moždani, ne znam nisam pametan. nemojte me žaliti, to se u ovom trenutku čini kao nagrada.
p.p.s. a i u mnogim drugim trenucima, zar ne?

25.06.2017.

silent bob

21.06.2017.

CHESTNUT COTE

19.06.2017.

"infinite jest" by DFW

https://www.theguardian.com/books/2016/feb/26/infinite-jest-david-foster-wallace-20th-anniversary-20-things-need-know

19.06.2017.

PROPRIETE SENDA

17.06.2017.

CALLE Prosciutto

mogu li reći da sam u krizi kada pjevam "hey jude" i plačem i ježi mi se koža, a sve to bez nekog naročitog razloga?

rijetkost je da ja pjevam naglas, to se nije desilo otprilike od ranih srednjoškolskih dana, kada sam bio prljava metalika i pjevao dugo u noć po parkovima sa nekim nepoznatim likovima koji su imali promukle glasove i psovali jedan drugom mater kao pozdrav.


Stariji postovi

JOJI
<< 07/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
3865

Powered by Blogger.ba