JOJI

#joji


28.05.2017.

DURKAN 6300

ima li uopšte smisla pisati o čovjeku koji rovi po kontejneru i prislanja majicu uz tijelo kao što bi bilo ko od nas to činio u beršci ili pulenberu ili bilo gdje drugo!?

ima li smisla pisati o vjernicima na baterije!?

ima li smisla pisati o SDA, baketu, fahri, avazu, "političkim ubistvima", prepucavanjima intelektualaca i akademika!?

ima li ba smisla pisati o dildoradu dodiku i onoj ružnoj premijerci!?

ima li smisla pisati o tome kako se i sam Trump pita kako je uopće pobijedio i o tome kako se svako jutro i svaku noć, i između toga dvoga, pita da li mu je to stvarno trebalo!?

ima li smisla pisati o tome kako je teorija evolucije glupost najveća, i ostati će glupost, jer će uvijek biti i glupana - dok je i svijeta!?

ima li smisla pisati i raspravljati jesu li piramide u visokom havina ili fakat!?

ima li smisla pisati o otuđenosti i negativnim uticajima tehnologije!?

ima li smisla pisati o ljudskoj pokvarenosti i zlobi!?

ima li smisla pisati o ljudskoj gluposti!?

ima li smisla pisati o besmislu!?


25.05.2017.

inspiration is what you are to me (CENTRO KIMIYO)

idu dani ko ljudi iz Bosne. prođe maj ko ništa. tako će i decembar, pa sve ponovo. krug za krugom, dok ne dođe onaj finalni, a neki dan me srce nešto ufatilo stezati da sam se usprpao i mislio da mi je to taj posljednji krug.

ne kontam ove neke poznanike zauzetije od putina. ma i da rusiju vode, opet ne bi ovako zauzeti bili. ovaj jedan studira težak fakultet, i polaže sve, ali brate mili ako je tvoj put od prodavnice do kuće jedina prilika kojom ćemo se čuti, guess what - ne bih onda ni da se čujemo.

a tek ovaj drugi, njega je još teže skontati. kada smo još kao studenti trebali na kafu imao je običaj da vadi planer i provjerava datume itd. eh sad, prije nego neko zaključi da možda i jesu tako zauzeti, i da imaju i pametnija posla, i da je fino što neko zapravo nešto radi - niste u pravu, ja sam u pravu; ali ja to njima halalim jer su mi dragi obojica.

kad jednom izgubim inspiraciju za nešto teško ju kasnije nalazim. tako recimo za ovaj blog, jednom kad izustih da je gotovo mučim se svaki put da napišem više od tri reda. jednom kad sam samo pomislio o napuštanju ovog posla, od tad ustajem ko da na robiju ustajem. jednom kad pomislim da mi neki ljudi ne trebaju u životu, jednostavno više nema ni jednog atoma snage i volje da s njima provedem više od milisekunde, dakle da ih pogledam u prolazu krajičkom oka.

a tek fargo, koja je to mašina od serije :P ili silicon valley. ili GoT koji čekam. ili Americans gdje malo kaskam, i Lost koji ima još dosta da dogledam. ili prison break, koji je evo opet počeo. ili hrpa animea koje sam pauzirao do daljnjeg.


23.05.2017.

SAMUEL Avenida

19.05.2017.

VENN ahead

jučerašnji dan mi je jedan od dražih u životu. ne znam je li jedan od najljepših, ali jedan od ljepših sigurno jeste.

bili smo nas trojica i bila su tri bicikla pod nama, a oko nas šuma. pogledaš lijevo šuma, pogledaš desno šuma. naprijed, nazada šuma; pogledaš gore - opet šuma. ima li išta ljepše od vožnje bajka kroz nepoznate šume i krajolike!?

možda i ima, ali u tom trenutku nije bilo. ni ja, a ni ta moja dva saputnika nisu znala ni gdje smo, ni šta smo, a ni kako smo. samo smo znali da lutamo i da uživamo. uživali i jesmo, sve dok jedan od nas nije bio pokošen od strane jedne grane koja se ispriječila i oborila ga, onako filmski, na leđa, dok je biciklo nastavilo svoju putanju. povreda na sreću nije bila previše ozbiljna, bar po našoj procjeni, a naša je procjena na nesreću prilično neozbiljna.

da sve bude slađe bilo je dosta blata i kad smo sišli u grad i svratili do pekare da uzmemo šta da jedemo, izgledali smo ko tri prasića. sad bi bio fazon da sam stavio neku od par slika koje smo uslikali ili isječak iz jednog "go pro shake" snimka mojim mobitelom, ali to je fakat prevelik zahmet.

uglavnom, vjerujte mi na riječ da je bilo ekstra! :)

najgore što možete uraditi, ovo sad nevezano za bajkere s marsa, jeste da zapnete za nešto totalno nebitno kad vam neko nešto objašnjava i da uporno fulate poentu. barem je to jedna od najgorih stvari koje možete meni uraditi, a i sebi zato što su posljedice to da vam vjerovatno više nikada neću nešto pokušati objasniti ili ispričati.

totalno nesvjesno sam izrastao u zlopamtilo svoje vrste. sve pamtim, i jedan dobar dio vraćam. ima i krupan dio koji oprostim i zaboravim, ali nekako je to zasjenjeno čak i u mojim očima, a mogu zamisliti odnos toga dvoga kod posmatrača sa strane.

uzmite pouku od mene. kad sam već kreten i ne znam se sam od sebe okoristiti neka bar neko izvuče pouku. dakle, nemojte pamtiti, zaboravljajte kako ste nekoga čekali pola sata; šta ste čuli u prolazu; šta ste mislili da ste vidjeli, itd; pišite te tuđe greške u pijesak na vjetrometini, a njihova dobročinstva klešite u kamen. oprost je zapravo jedna od najljepših stvari koje ljudi imaju u svojoj (ne)moći.


"practice kindness every day." to mi se u početku činilo tako besmisleno, ali sam vremenom shvatio da to zapravo jeste stairway to heaven.

18.05.2017.

chillin with lilin

16.05.2017.

#words (ovo je jedan od sačuvanih postova, ustvari jedini. dakle, nisam danas gledao kroz prozor i mislio da sam deep af, danas sam samo blejio kroz prozor (op.a.))

how is it fucking possible da stalno govorim kako treba misliti van okvira, stalno gledam one furačke videe koji o tome govore, okružen sam hrpom ljudi koji to rade i govore - a i dalje ne mislim van okvira ova četiri zida.

meni je bilo koja soba u koju sam smješten alkatraz, ali eto kako vrijeme ide čudne se stvari dešavaju i u mojim mislima. po prvi put sam neke stvari pomislio, iako ih još nisam uradio barem razmišljam o njima. i to je nešto.

pijem neku jako jako čudnu kafu koju mi je prijatelj donio iz austrije, bio tamo na medenom. btw, to treba da se zove medena sedmica, jer svi budu sedmicu ili manje, ili sam opet ispao idiot i ne vidim fazon!?

donio pola kile, još ona onako vakumirana, kontam u sebi neki dobar shit, kad fakat i jest, ali samo shit bez dobar. imam te neke svoje kriterije koje nikada ne kršim. jedan od njih je vezan za psovanje, nisam opsovao baš ništa otprilike 9 godina. možda to sad smiješno zvuči ovim samoprozvanim bitchurama po bloggeru koje niču kao šampinjon, ali meni je to nešto što me raduje. što se tiče ostatka svijeta prilično sam navknut da sve čujem, samo ne volim teške psovke i bogohuljenje, ali nisam balija živ mi alija.

uglavnom što se žena tiče ne volim kada čujem vršnjakinje kako psuju ko kočijaši, ali mi je merak nešto kad čujem starije žensko kad opsuje. nisam normalan, ali tako je. posebno sam volio ovu maminu prijateljicu jednu iz starog komšiluka koja je potpuno otvorena žena i govori šta misli bez puno razmišljanja. to je jedina žena zbog koje sam ja izlazio iz svoje sobe da sjednem s njima, pijem kafu i da slušam nju šta ima da priča. i uvijek je bila puna priča. najnoviji i najsočniji tračevi iz komšiluka, ko se s kim nasred stubišta svađao, ko s kim više ne priča, ko je propio platu - sve je znala. jesam, bio sam mali derpe što sam sjedio tako sa ženama i pijuckao kaficu, ali šta ću, bio mi merak. uglavnom, zvao sam ju 'sena internet', ko je gledao seriju zna o čemu pričam, ali da fazon bude veći ona je imala isti onaj crni prsluk što ima ona u seriji, i isto je onako mršava i šašava ko ona iz serije, znači pljunuta.

evo sad zamišljam kako će izgledati kad se taj komšiluk stari zareda da umire. neki su već umrli, ali ima još dosta dobrih kandidata, iako se nikad ne zna ko će prije. danas gledam kroz prozor negdje u daljinu, ubjeđujem sebe da sam deep as fuck i pokušavam da se sjetim više od četiri osobe iz osnovne iz mog razreda i ne mogu. ne znam gdje su, ne znam jesu li živi ikako. nisam nikoga osim tog jednog prijatelja vidio već dobrih sedam-osam godina.

16.05.2017.

ova playlista

14.05.2017.

wanbrow hilda st

12.05.2017.

culeaze place

12.05.2017.

što prije nijeste rekli..


Stariji postovi

JOJI
<< 05/2017 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
2815

Powered by Blogger.ba